Savetovaliste RODitelj

Intervju o roditeljstvu sa Matijom Bećkovićem

Generalna — Autor roditeljx2 @ 10:07
INTERVJU O RODITELJSTVU SA MATIJOM BEĆKOVIĆEM

I ove godine u septembru odrzano je Dučićevo pesničko veče. Gost je bio pesnik, akademik, Matija Bećković. Poznato je da večeri sa Matijom prođu gotovo u nekakvom transu. Publika biva zaokupljena rečima i načinom na koji ih pesnik donosi. I dok sedimo i slušamo svako prati tok svojih misli, i svi odgovaraju svojom ličnom i u isto vreme zajedničkom emocijom, pa biva i zabrinutosti, zapitanosti, oduševljenja, tuge, smeha... Matija je govorio i svoju pesmu "Nisi ti više mali" u kojoj daje interesantan doživljaj vaspitanja iz ugla deteta. 
Evo o čemu smo razgovarali:
- Šta biste mogli da nam kažete o roditeljstvu kao jednoj od najzahtevnijih i najlepših uloga koju čovek može da ima?
- Široku smo temu započeli. Mogli bismo o njoj dugo da pričamo. Ja sam odrastao bez oca. On je poginuo u toku Drugog rata i to na onoj strani koja se tada nije zvala pobednička. Bilo je teško, naročito za moju majku. Odgajati sinove i uopšte decu bez oca nije lako. Ona je bila mudra žena i potrudila se da otac ipak bude prisutan u našim životima. Stalno je pričala o njemu. Sećam se da je u njenim pričama moj otac bio najbolji čovek i da nije bilo te stvari koju on nije mogao da učini. Jednom, kada sam prvi put išao u bioskop sa majkom, bilo je to u Kolašinu, gledali smo film "Jedan dan života". Tužan film. U njemi je bio jedan glumac, najlepši od svih. Moja majka mi je tokom filma tiho šapnula: "Takav je bio tvoj otac!"
Pesnik se smeška i nastavlja:
- Moj otac, takav, ispričan rečima moje majke, za mene je bio vodilja. Tako i treba da bude. Ne može sin biti veći od oca. Ako bi tako bilo koga bismo sledili, u koga gledali kad želimo ići napred? Kao što je Isus gledao u svoga Oca nebeskog i znao gde da ide tako i mi gledamo u svoje očeve. Eto kolika je odgovornost očeva. Sećam se priče Duška Radovića i njegove nežne odanosti svom ocu i njegovog oduševljenja njime. Njegov otac je bio željezničar. Tražio je da napišem pesmu o njemu. Duško, koji je tako dobro mogao da kaže šta je god hteo. Mislio je da neće moći dovoljno dobro da opiše svoga oca. Nisam je napisao, mislio sam da tu ljubav, koju vidim u Dušku, može da opiše samo onaj ko je i oseća.
- Materinstvo?
- Pričao sam o svojoj majci. Ono što majke osećaju za svoju decu to ne mogu da osete očevi. Nositi dete devet meseci i onda biti tako vezan za njega, to može samo majka. U materinstvu nema druge tajne osim Vitlejemske. I svako je začeće bezgrešno. Ono se ne dešava našom voljom i baš zato je bezgrešno. Da li će i kada dete biti začeto ne zavisi od nas, nego od volje Tvorca. To najbolje govori o svetosti začeća i radjanja. Majke su uvek tu, da zaštite, da grde, da vole i zahtevaju. U ovom vremenu u kome živimo sve se nekako ubrzava. Začas ste na drugom kraju sveta, razgovarate sa ljudima koji su ko zna gde, sa kojima nikada niste bili i nećete biti. Brzina je postala način na koji živimo. I sve su uspeli da ubrzaju ali dete i dalje sa majkom, neodvojivo, živi svojih devet meseci. I to niko ne može da ubrza. Kažu, da bi loza dala vino treba devet meseci. Da bi pšenica dala hleb treba devet meseci. Osvećeni, hleb i vino, su telo i krv Hristova. On se kroz njih ponovo radja. Eto i za to je potrebno devet meseci i to rodjenje se ne može ubrzati. Sve je tamo gde je i počelo sa Hristom.
- Šta ste vi dobili svojim roditeljstvom?
- I to je široka tema! 
Na licu pesnika opet nežnost i smeh koji kaže da ne može baš sve da se ispriča.
- Pitao sam se šta bi bilo da sam imao sina? Nekada sam mislio, ako ga budem imao, tačno znam kako bi trebao da izgleda i kakav da bude. To nije bilo dobro. Možda baš zato imam ćerke, koje sam voleo i pustio da žive svoj život.

Intervju vodila: Nataša Đurica

 

EDUKACIJA ZA RODITELJE, ZA I PROTIV

Generalna — Autor roditeljx2 @ 22:43




-drugi deo

   



U toku razvoja učimo se roditeljstvu po modelu, od svojih roditelja i značajnih odraslih u našem životu. I tu ulogu uvežbavamo sa prvim lutkama, igrama "mame i tate". Kada zaista i postanemo roditelji, svesni težine svoje nove uloge, trudimo se da saznamo što više o odgajanju dece: tražimo savete, delimo brige i iskustva sa drugim roditeljima. Postajemo osetljivi i lako upijamo sve informacije koje se tiču vaspitanja iz različitih izvora - od razgovora sa učiteljicama, preko knjiga, do TV emisija. Neki roditelji odlaze i na edukacije i obuke da bi osnažili sebe, proverili stečene stavove i formirali nove. Možemo zaključiti da je "obuka" za roditeljstvo u stvari neizbežna.
        Ljudi se ne ponašaju ni iz čega, ponašaju se na osnovu strukture ličnosti. Strukturu čine relativno trajne osobine, sposobnosti, veštine, navike, stavovi, vrednosti, uverenja... Na njima se zasnivaju i postupci nas kao roditelja. Ukoliko imamo uverenje da je "strog roditelj pravi roditelj", nije teško pretpostaviti kako ćemo rešavati probleme na koje nailazimo tokom roditeljstva. Uverenja o roditeljstvu počinju da se formiraju veoma rano, od pomenutih dečjih igara. Jednom usvojeno ili formirano uverenje retko se preispituje, neka od njih su gotovo nesvesna. Skloni smo da takvo uverenje održavamo opažajući samo njihove pozitivne efekte, a negativne otpisujemo. 
Nekada mislimo da smo takvi kakvi smo i plašimo se da promena nije moguća ili da znači odricanje od sopstvene ličnosti.  Ne morate se odreći svoje suštine, možete biti dobri roditelji na svoj, sopstveni način. Možete se menjati u meri i na način koji sami odaberete. Dobro bi bilo da roditeljstvo počiva na autentičnosti, realističnosti i spontanost, ono i podrazumeva da budete oni koji jeste, a ne da pokušavate da budete neko drugi. 
Promena, naročito kjlučnih uverenja, podrazumeva početne teškoće. Ako izmenimo uverenja to ne znači da ćemo odmah drugačije i da se ponašamo. Ponekad je potrebno duže vreme da savladamo nove načine ponašanja. To je gotovo pravilo u svim sferama života. Setimo se prvih slova koje smo napisali, prvih kolača koje smo napravili, prvog brijanja, prvog zaposlenja... Tačno znamo šta treba da radimo, a ipak smo nespretni. Sve ove životne promene i nove veštine traže vremena da njima potpuno ovladamo. Kada se to desi, radimo ih lako i spontano. Ponekad se zapitamo: Da li je moguće da mi je ovo nekada bilo problem? Tako se dešava i sa promenom vaspitnih uverenja. Treba nam vremena da se "namestimo". Da izmenjenom uverenju prilagodimo i ponašanje i emotivno reagovanje. U redu je dati sebi vremena kada radite na nekoj promeni, a ako ga date sebi umećete da ga date i svom detetu kada mu zatreba. 
Osim uverenja, za pravilne vaspitne postupke bitna su i znanja. U toku odrastanja deca imaju svoje razvojne zadatke: Da prohodaju, da nauče da pređu ulicu, da steknu nove prijatelje... Roditelji pak imaju vaspitne zadatke da im u tome pomognu. Ako zajedno rade na istom cilju mogu učiniti ovaj svet dobrim mestom za življenje. 

Saznanja o dečjem razvoju pomažu da na pravi način zadovoljimo potrebe svoje dece: potrebu za ljubavlju, podsticanjem, uvažavanjem, disciplinom... 
Deca, na primer, dolaze na svet sa naslednim osobinama i sklonostima. Nasleđuje se temperament. Temperament je uglavnom vezan za brzinu, jačinu i trajanje nekog osećanja. Koliko su nam važne emotivne reakcije? Ukoliko je dete "tišeg" temperamenta njegovo nezadovoljstvo eskalira na sasvim drugaćiji način od deteta čiji je temperament "življi". Da li smo skloni da tugujemo ili da se ljutimo kada nešto nije u skladu sa našim očekivanjima veoma je važno i osnov je za formiranje određenog tipa ličnosti. Uočiti kakvog je dete temperamenta u isto vreme znači i pravilno proceniti njegovu reakciju i na pravi način izaći u susret njegovim potrebama.
Deca su veliki borci, nisu prost materijal koji mi oblikujemo. Jedna naša greška, nestrpljenje, grdnja ili pokuda sigurno ih neće pokolebati. Kada je ova stranica počela sa radom videla sam sliku jedne FB prijateljice sa ćerkom. Iznad slike je pisalo: "Moja ćerka pravi svoje prve korake." Da li možete da prizovete sećanje na dete kada čini svoje prve korake? Ono je uporno, puno straha i oduševljenja - u isto vreme, pada, plače, ustaje, vuče vas za ruku da mu pomognete, pokušava opet i opet, pokazuje zahvalnost za pomoć, glasno se smeje kada konačno uspe i sa vama deli svoju sreću. Borbenost, upornost, svest o drugim ljudima koji mogu da nam pomognu, izražavanje zahvalnosti, uživanje u pobedi - sve to znaju i mogu tako mali. Roditelji mogu da pomognu deci da ostanu takva i postignu još mnogo toga.
 
"Ničemu ne možemo naučiti drugoga. Možemo mu jedino pomoći da saznanje otkrije u sebi." Tako kaže Galilej. FB stranica Savetovalište Roditelj je formirana da ohrabri roditelje da otkriju snagu i potencijale u sebi i svojoj deci. 

Pozivamo Vas da predlažete teme koje kao roditelji smatrate značajnima. 

 
 
Nataša Đurica

EDUKACIJA ZA RODITELJE, ZA I PROTIV

Generalna — Autor roditeljx2 @ 22:49
2010-09-29
 
 
 EDUKACIJA ZA RODITELJE, ZA I PROTIV 

-prvi deo-      


Neki stručnjaci izražavaju bojazan da se obukama i savetovanjima smanjuje spontanost u postupcima roditelja. Spontanost je veoma važna. Od toga zavisi uverljivosti u komunikaciji, kada smo spontani i verbalno ineverbalno šaljemo istu poruku. Da li je poruka za dete zabrana ili dozvola ne zavisi samo od onoga što smo rekli nego i od onoga kako smo to rekli. Deci su potrebne jasne, nedvosmislene poruke. Ukoliko kažemo detetu da, po prvi put, može samo da izadjena igralište, a pri tome pokazujemo strah, da li će ono pomisliti: Sada mogu da se zabavim i brinem o sebi!  Ili: Idem, alitamo je opasno i nisam siguran da mogu bez mame i tate! Veliko je pitanje. Poslali smo dve poruke, potpuno različite. Verbalno smo saopštili "verujem u tebe, zabavi se", a emocijom, neverbalnom porukom "strahujem da si mali i slab". U takvim slučajevima na decu više utiče neverbalna poruka, njoj više veruju! 
            Spontanost takodje u tiče na drugi bitan aspekt vaspitanja - roditeljsku doslednost. Ukoliko roditelji pokušavaju da primene neki savet koji su čuli, pročitali, a to ne doživljavaju kao lični stav može da se desi da nekada postupaju po tom savetu, a nekada po sopstvenom uverenju koje su već imali. I to može da dovede do nedoslednosti. Nedoslednost zbunjuje decu. Ako ne znaju da li nakon nekog postupka sledi kazna ili nagrada  postaju nesigurna ili agresivna. Oni imaju potrebu za sigurnošću u svetu u kome žive. Poznavanje "pravila igre" dovodi do te sigurnosti, to ponekad znači dosledno pohvaljivanje, pažnju, negovanje, a ponekad dosledno i primereno kažnjavanje i kritiku.   

         Tako gledajući opravdano je postaviti pitanje spontanosti nakon neke obuke ili savetovanja, i to pitanje je važno.   

          Veliki broj stručnjaka smatra da je roditeljima potrebna pomoć uvaspitanju i baš iz tog razloga imamo i veliki broj knjiga i edukacija zaroditelje. Razlozi koji se navode su različiti i svaki je bitan na svoj način.  

          Nekada su praktična znanja o roditeljstvu sticana u širim porodičnim zajednicama. Deca su od rođenja bila svedoci, a i učesnici negovanja, čuvanja, brige za mlađu braću i sestre. Današnja, savremena porodica uglavnom je nuklearna. Čine  je roditelji i deca. Samim tim smanjena je mogućnost direktnog učenja i učešća u podizanju dece. Stručnjaci u Švedskoj, koji brinu o deci i porodici, uvideli su da se neki mladi bračni parovi ne snalaze u ulozi roditelja. Naknadnim ispitivanjima pokazalo se da mnogi od njih zapuste dete, neadekvatno ga hrane, ne održavaju higijenu deteta na pravilan način, propuštaju obavezne vakcinacije... U savremenoj porodici često nema dovoljno mogućnosti za sticanje neophodnih znanja o odgajanu dece. Promena u strukturi i funkcionisanju porodice dovodi do potrebe za dodatnim saznanjima. Današnja porodica  veoma se zlikuje od nekadašnje, a ta promena desila se samo nekoliko decenija unazad. Da li smo uspeli da se prilagodimo?



            Savremeno doba nije donelo samo promenu u strukturi porodice. Nekada su se deca bez ikakvih ograničenja igrala ispred kuća i zgrada, socijalizacija je tekla spontano "u prašini" i ona su socijalno jačala bez nadzora starijih. U sadašnjem vremenu iskušenja za decu i roditelje su postala veća i drugačija. Dok su nekada porodična pravila regulisala obavljanje kućnih poslova, načina ophođenja, ograničenja večernjih izlazaka itd. sada postoji potreba za uvođenjem novih pravila da bi deca na pravi način bila zaštićena.  Roditelji se bore da zaštite  decu od opojnih sredstava, od izloženosti neprimerenim sadržajima, HIV-a, nasilnika ...Treba uspostaviti nova pravila koja se tiču vremena koje deca provedu pred TV-om, na Internetu, treba ih "naoružati" pravilnim stavovima prema narkoticima, nepoznatim ljudima... Obzirom da su roditelji odrastali u sasvim drugom dobu dešava se da zanemare mogućnost da njihovo dete može biti žrtva nekih novih iskušenja. Velike i nagle promene u okruženju u kome živimo traže od nas izmenu velikog broja vaspitnih stavova i izmenu prioriteta.    

         Dobro je pomenuti i roditeljske zablude i predrasude kao razlog neadekvatnog vaspitanja. Ovo nije savremeni problem, njih je uvek bilo i obično se prenose sa generacije na generaciju. Mada problem nije nov, on je i dalje problem. Nekada smo svesni svojih grešaka i onda se trudimo da ih otklonimo uz pomoć literature, savetovanja, edukacija, razgovora... Bolje je osnaživati pravilne stavove u vaspitanju nego samo raditi na suzbijanju loših, već postojećih, toksičnih. Ukoliko jačamo ono što smatramo dobrim, loši postupci ustupaju mesto pravilnim i delotvornim. Tako ostaje malo mesta za osećanja krivice i griže savesti koja obično samo odmažu i usporavaju pozitivnu promenu.  Edukacije za roditelje obično se bave onim  što je dobro za dete i roditelja. Tako roditelji imaju priliku da slobodno preispituju svoje stavove; da shvate da se negativni stavovi stiču usled pritiska okoline, a ne zato što su oni nesposobni i loši; da dele sa  grupom svoje strahove i da ih se tako oslobađaju; da se pohvale, da hvale druge i budu hvaljeni; da jačaju i pomažu drugima u njihovom napredovanju.  

 

Da li postoji potreba za edukovanjem? Na roditeljima je da odluče.

Ovu raspravu nastavićemo u sledećem članku.
 
Nataša Đurica
 
 
 
 
 
  

Čestitamo!

Generalna — Autor roditeljx2 @ 16:27
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs